Iskorištenost mogućnosti protetičkih dijelova ovisi o kvaliteti i preciznosti izrade same proteze. Neispravno poravnani dijelovi proteze mogu eliminirati funkcije pojedinih dijelova, ali i ugroziti sigurnost korisnika. Zato našim partnerima preporučamo korištenje L.A.S.A.R. sustava za statičko poravnavanje.

Slika 1

Biomehanika:

Hod je prenošenje tijela s jednog mjesta na drugo naizmjeničnim pokretima donjih udova. Težinu, stoga, premještamo s noge na nogu. Takvo se premještanje događa u akciji koju nazivamo korak. Kako bismo mogli razumjeti analizu, definirat ćemo korak kao pokret između dvaju istih položaja noge.

Na slici 1 je prikazan jedan korak koji počinje i završava dodirom pete s podlogom. Dijelimo ga na fazu oslonca i fazu njihanja. Faza oslonca traje od trenutka dodira pete s podlogom do podizanja prstiju od podloge. Faza njihanja počinje podizanjem prstiju od podloge i aktivnom fleksijom u kuku i koljenu. Zbog inercije će uslijediti pasivni iskorak koji završava doticanjem pete s podlogom.

Ovo jednostavno znanje potrebno nam je kako bismo razumjeli osnove kretanja. Kretanje u prostoru je, međutim, puno složenije. Mijenjajući brzinu i smjer prilikom hodanja po stepenicama, nizbrdici, uzbrdici ili neravnom terenu, stvar se dodatno komplicira. U daljnjem razmatranju tu ćemo činjenicu zanemariti zbog jednostavnijeg prikaza i lakšeg razumijevanja. Ipak, ne zaboravimo da nam je krajnji cilj omogućiti osobi s invaliditetom kretanje i u složenom okružju.

Protetska biomehanika bitno se razlikuje od biomehanike normalnoga hoda. Dinamičku funkciju ovdje vrši samo muskulatura zdjeličnog pojasa i kuka. Muskulatura započinje fazu njihanja i protezi daje ubrzanje. Ostalo je zadaća funkcionalnih komponenti proteze. Koljeno mora dati siguran oslonac, bez posrtanja. To postižemo premještanjem osovine iza linije težišta. Izostaje također aktivna fleksija koljena. Protezu uvjetno možemo smatrati paraliziranim udom. Zadaća nam je, dakle, osigurati ritmično premještanje težine s noge na nogu korakom iste duljine i brzine zdrave i umjetne noge.

Problem pasivne ili "paralizirane" noge nadoknađujemo elastičnim perima ili hidraulikom. U opterećenju skupljena energija vraća se kao elastični odgovor i ubrzava hod. To je najrazumljivije ako gledamo elastični odraz umjetnog stopala. Moderna kompozitna stopala učinkovito vraćaju energiju u odrazu, a nakon izvježbanog hoda neškolovanom oku razlika više nije primjetna. Što je razina amputacije viša, to više funkcionalnih dijelova ulazi u konstrukciju umjetne noge. Kod slučajeva amputacije iznad koljena moramo ugraditi i umjetno koljeno. Pred nama stoji zadatak da uskladimo funkciju koljena i stopala, razumijemo kompoziciju i osiguramo harmoničnu akciju dviju bitnih funkcionalnih komponenti, stopala i koljena.

Nije dovoljno imati skupo koljeno, ono mora biti postavljeno u odnos prema stopalu te mora biti ispravno uravnoteženo. Jasno je da pokušaj postizanje ravnoteže "od oka" ne može dati punu vrijednost opskrbe. Stoga se danas služimo pomagalima koje "biomehaniku čine vidljivom".

L. A. S. A. R. postolje čini upravo to, vizualizira osovine i veličine sila. Vidimo ih i podešavamo najprije u mirnom stajanju, a potom ih dotjerujemo u hodu. Tajne velikih majstora dopunjava znanje i oprema koji isključuju improvizacije i dojmove.

Nove konstrukcije zahtjevaju sve više znanja i poznavanja biomenike. Zato i najbolje koljeno, nepravilno postavljeno, je loše koljeno!